U ovom novom serijalu blogova pokušati ćemo vam približiti mnoge naše samonikle biljke, vrijedne svojte, koje svakako zaslužuju mjesto u našim ukrasnim vrtovima. S obzirom na to da su iste vrlo popularne i cijenjene biljke u inozemstvu te da se u velikim količinama koriste u hortikulturi smatramo da isti tretman zaslužuju i u svojoj matičnoj državi. Nadamo se da ćemo vam uspjeti približiti ove biljke i možda vas natjerati da ih zavolite i počnete koristiti u vašim vrtovima.
Ruscus aculeatus, također poznat kao veprovina, veprina ili leprina, je zimzeleni grm koji je porijeklom iz mediteranskih regija u Europi. Prirodna staništa su joj šume i šikare (uglavnom sjenovita mjesta) a pretežno raste u primorskom području u šumama hrasta.
Biljka ima prepoznatljiv izgled s gustim, krutim stabljikama i malim, sjajnim, bodljikavim, tamnozelenim, kožastim, tvrdim i jajolikim listovima. Listovi su zapravo preobraženi ogranci stabljike, vrlo slični listu koje u botanici nazivamo filokladiji. Biljka stvara sitne zelenkastobijele cvjetove na filokladijima koji su potom praćeni intenzivno crvenim bobicama.
Ruscus aculeatus popularna je ukrasna biljka u vrtlarstvu i hortikulturi zbog svog jedinstvenog izgleda i malih zahtjeva za održavanjem. Pretežito je više cijenjena u sjevernijim europskim državama kao i u Sjevernoj Americi dok se kod nas doma nažalost vrlo malo koristi. Nikad ju nažalost nismo vidjeli u ponudi u niti jednom domaćem rasadniku.
U hortikulturi, veprina se često koristi kao biljka za naglašavanje velikih kamenjara, obruba gredica ili kao niska, teže prohodna živica. Zbog njene kompaktne veličine, obično naraste do 50 cm a rijetko do 1 m visine i širine, idealan je izbor za male vrtove i kamenjare. Listovi biljke daju sjajni, zimzeleni naglasak vrtu, dok njeni cvjetovi i crvene bobice daju dašak boje sivoj zimi i ranom proljeću.
Veprina se također može koristiti u uređenju okoliša, gdje se može posaditi kao naglasak u bordurama mješovitog grmlja ili kao niski pokrivač tla između većih grmova. Gusti rast biljke osigurava odličan pokrov za tlo, što ju čini i vrlo dobrim izborom za kontrolu erozije tla posebno na padinama. Osim toga, kompaktna veličina biljke čini je idealnim izborom za sadnju u područjima s ograničenim prostorom ili u malim dvorištima. Biljka je također cijenjena zbog niskih zahtjeva za održavanjem. Ruscus aculeatus je izuzetno otporan (do -25 stupnjeva) i može tolerirati niz uvjeta uzgoja, od punog sunca do djelomične sjene. Također otporna je na sušu, što je čini odličnim izborom za područja s malo padalina. Biljka zahtijeva malo rezidbe, obično samo proljetno čišćenje, i općenito je bez štetnika i bolesti.
Veprina ima vrlo dugu povijest korištenja a neke zanimljivosti su sljedeće.
Na engleskom govornom području poznata je kao “butcher’s broom” ili prevedeno “mesareva metla” jer je zbog tvrdih grančica služila za čišćenje podova. Znali su je koristili i za čišćenje dimnjaka.
U Italiji biljku nazivaju “Pungitopo” (prevedeno ubada miša) jer su je ljudi vrlo često koristili kao deterent miševa postavljajući grane u ćoškovima konoba i vezući grane na debla mladih voćaka.
Zanimljivo je da su jestivi sasvim mladi izdanci koji se pripremaju kao i šparuge u fritajama. Korijen je isto ljekovit a vadi se u jesen ili rano proljeće. Sušeni korijen koristi se za liječenje problema venskog sustava.
Ruscus aculeatus je svestrana i atraktivna biljka koja se može koristiti u raznim hortikulturnim situacijama. Njezina kompaktna veličina, niski zahtjevi za održavanjem i ukrasna vrijednost čine ju popularnim izborom za hrabre vrtlare, krajobrazne arhitekte i hortikulturiste. Bilo da se koristi kao naglasna biljka u kamenjaru, niska živica i gredici mješovitog grmlja ili kao niski pokrivač tla, Ruscus aculeatus će sigurno dodati jedinstven i atraktivan izgled svakom vrtu ili krajoliku.