Krajem pretprošlog tjedna posjetio nas je slavni britanski vrtlar Monty Don. Kad nas je sredinom zime kontaktirala njegova producentica s BBC-a nismo mogli vjerovati da su nas odabrali kao domaćine za snimanje dijela dokumentaraca o Europskim vrtovima. Bili smo poprilično skeptični da će do suradnje doci no, krajem svibnja, stigao nam je mail s potvrdom posjete i definitivnim datumom dolaska i snimanja. Tijekom proljeća pomalo smo se pripremali za taj trenutak “za svaki slučaj” no, tek nakon potvrdnog maila počela je prava ludnica s obzirom na to da je u vrtu i vrtlariji još vladao kaos od proljetne prodaje. Nekako smo (donekle) sve uspjeli dovesti u red; gredice su se zrihtale, trava pokosila, puteljci očistili i uredili novim slojem kamenčića a same biljke odradile su ono sto se i od njih očekivalo svojom ljepotom.
??Dan prije snimanja vladala je ludnica – toliko još sitnih detalja za odraditi a onda dosta…bit će dovoljno dobro, ipak, vrtlarija i vrt se nalaze u “šumi” te nikad neće moći izgledati besprijekorno čisto i uredno. Vrag je u detaljima no i Monty-jeva je ona maksima “the virtues of untidiness-be untidy”.
Došao je i taj famozni petak. Crni kombi produkcije parkira se na ulazu u imanje. Izlazi Monty i njegova filmska ekipa; ruke se tresu od treme, sreće i tko zna od kakvih još drugih osjećaja zadovoljstva. Slijedi upoznavanje, razgledavanje vrtlarije i pokaznog vrta, dogovori oko snimanja – šta, kako, kud…
Bilo je to sjajno i nadrealno iskustvo – ostvarenje sna. Nikad ne bih pomislio da će jednog dana Monty prošetati mojim vrtom i razgovarati sa mnom! On je tako sjajan čovjek! Bio je vrlo ljubazan, toliko me pohvalio da sam se osjećao pomalo posramljeno, ali istovremeno je bio toliko inspirativan i podržavajući. Zaista cijenim sve ljubazne riječi koje mi je rekao i sigurno ću uzeti u obzir sve savjete koje mi je dao.
Nakon snimanja i intervjua malo smo se zaćakulali uz zakusku. “We should leave in 5 min guys” začulo se. Označile su te rijeci kraj našeg druženja. Razmijenili smo si darove, a na putu do kombija i zadnje rijeci te kako to inače biva medu vrtlarima, hvalili se jedan drugome slikama iz mobitela.
“I should come to se your garden Monty!”
“Yes you should, let me know when!”
Untill next time, bye bye! ?
