Iako većina nas percipira biljke kao statična stvorenja koja samo “vegetiraju” na jednom mjestu, to često nije tako. Biljke su pokretna bića čije mi, vrlo spore, pokrete ne možemo baš previše dobro percipirati. Neke biljke samo okreću listove i izboje prema najboljem izvoru svjetla, sporo i neprimjetno (npr. Helianthus); druge svoje izboje okreću dalje od svijetla i sakrivaju ih u pukotine stijena (npr. Cymbalaria) ili zatvaraju svoje listove navečer (npr. Marsilea); treće pak prelaze kilometre udaljenosti, prelazeći s jednog mjesta na drugi, putem vjetra, kolonizirajući tako nove teritorije (npr. Taraxacum). Mnoge mogu priječi metre udaljenosti u jednoj sezoni ili tijekom svog postojanja putem dugih vriježa (npr. Fragraria, Leymus sp.) ili brzorastućih rizoma (npr. Iris lousiana). Osim vjetra, omiljeno prijevozno sredstvo biljaka su i životinje. Ova se skupina vodene leće na slici, Lemna minor, malo provozala na leđima krastače. Ako krastača brzo stigne do nove vodene površine biljka će moći kolonizirati novo područje, ako joj nije sretan dan, vratiti će se od kud je došla! ?
