Kako su koračale ovim svijetom puno prije nas ali i puno prije svih cvatućih biljaka imale su poprilično puno vremena prilagoditi se i najsurovijim prilikama koje im je naša planeta priredila tijekom milijuna godina. Neke su se toliko dobro snašle da mogu rasti tamo gdje većina njih neće – na suncu!
Myriopterisi su grupa paprati koje vole topla, suha i kamenita područja a često rastu u malim pukotinama visoko na stijenama kao i naše domaće vrste Aspleniuma. Listovi, većinom malih dimenzija, čvrsti i zimzeleni, vrlo su često gusto prekriveni trihomima. Mnoge vrste ovoga roda su pustinjske paprati (Dolina smrti je jedan od habitata) s jednom glavnom karakteristikom koja ih štiti od pregrijavanja, isušivanja i odumiranja; njihovi listovi uvijaju se tijekom sušnih vremena kako bi zadržali vlagu i oživljavaju s dolaskom vlage ili prvih kiša. Tako se ponašaju primjerice i naše Ramonde ali i Asplenium ceterach koje obitavaju u pukotinama stijena.
Myriopteris lanosa je terestrička paprat koja raste na rastresitom, šljunčanom supstratu poput kamenjara i položaju na djelomičnom ili punom suncu. Njegov kratki puzavi rizom prekriven je gustim ljuskicama koje pomažu regulirati toplinu i skupljaju vlagu. Listovi i stabljike smeđe boje, prekriveni su mekim i gustim dlačicama na donjoj strani dok su na gornjoj rjeđe raspoređeni. Na plodnim listovima sorusi su zaštićeni lažnom induzijom koja se stvara od rubu lista koji se uvija prema donjoj strani. Prirodno je rasprostranjena na Apalačkom gorju od Konektikata do Alabame.
